ponedjeljak, 12. prosinca 2011.

KOROV - Interview

Mostarski hc/metal bend Korov nastao je 2009. godine pod imenom Bilok. Odtada bilježi niz promjena prvenstveno na mjestu basiste. O turobnosti bh društva, načinima kako se nositi s njom, inspiraciji, mostarskom alternativnoj sceni i procesu snimanja njihovog prvom albuma razgovarali smo s vokalom Borisom (Kukolj).

· Što je novog u redovima Korova?   

Servus. Korov opušteno leluja vasionom, životarimo, zabavljamo se gdje zabave bude, prilagođavamo se nekim sitnim promjenama kao što je tzv. više obrazovanje, pa je recimo proces snimanja obećanog dema malo usporen, ali sviramo gdje se svira, otputujemo tu i tamo, družimo se sa dobrom ekipom. Cvatemo još uvijek, uglavnom. Začudo. 

· Zašto promjena imena ? 

U osnovi, bend je novoformiran. Pristup je drugačiji nego u Biloku, materijal ili nanovo rađen ili izmjenjen, a bit će i da smo makar mrvicu zreliji, jel. Novo ime nam je trebalo dati novi motiv, novi duh, malo bistriju viziju rada u bendu, a na kraju krajeva, i konkretniji koncept i simboliku smisleniju od Boratovog retardiranog brata ili bilokacije kao potrebe razigranog pojedinca kad mu se igra više igara odjednom. 

· Nakon nekoliko godina suše Mostarska alternativna scena je živnula i vi ste dio nje ne samo kao glazbenici već kao organizatori koncerata. Ima li publike ? 

Alternativna scena je općenito zanemaren fenomen, a Mostar, kao i u brdo drugih stvari, ima svoju vlastitu priču. Često neobjašnjivu.U mnogo stvari je krenulo na bolje. Scena se u zadnjih par godina formirala i već postoji neka platforma za daljnji razvoj, to se mora spomenuti. Međutim, teško da postoji konzistentnost na njoj. Bendovi budu, nestanu, rijetko ostave trag i često i ne pokušaju istražiti sebe kao dio neke veće cjeline. Ne znam je li problem više u neukosti ili nekom negativnom stavu, ali činjenica je da ne možemo jedni bez drugih i da smo zajedno sami ovdje. Moramo se napokon okrenuti jedni drugima i, isklišeizirano, - udružiti se. Ili to, ili monotonija i dosada. Najbanalnije postavljeno.Na širem planu, zdravlje, koje fenomen razvijene alternativne scene (bilo glazbene, bilo općenito) daje društvu, je apsolutno zanijekano i zanemareno, ali sa razine suzbijanja razvoja scene s izvanjske strane, došli smo na nezainteresiranost društva. To bi bio opet neki sitan napredak, reklo bi se. Koncerti bivaju sve posjećeniji. Kad ih ima. Publika dolazi. Brojčano je to još uvijek preslabo za jedan studentski grad, ali ljudi počinju pokazivati interes kako za lokalnu, tako i za regionalnu scenu. To daje motivaciju pojedincima da organiziraju događaje. Finansije su uobičajen problem, ali u lošim uvjetima se razvijaju bolje vještine i spretnost organizacije. Treba biti optimist i, naravno, ne isključivati se, ne odustajati. 

· Korov je jedno vrijeme svirao bez basiste. Je li zbilja velik problem naći basistu danas u Mostaru? 

Bilok je imao bezbroj izmjena u postavi. Basist je ovdje postao simbol, znamen, mistika. Ali snašli smo se. Period bez basiste je bio period preživljavanja benda.
Jeste, problem je naći muzičare u Mostaru. Kompetentne i spremne za rad još veći. Ono osnovno, dakle. Ljudi nemaju volje učiti, svirati, stvarati, napredovati, nije ni da ih ima tko motivirati. Previše ljudi koji su u dodiru s alternatvnim krugovima imaju iluziju o glazbi kao poslu, načinu da se dođe do novaca ili čega već. Općenito, nema duha, a stvari koje ga njeguju se svode na male grupacije i često na pojedince. Tužno. Poraz mladosti. 

· Gdje nalazite inspiraciju za kreiranje  glazbe? 

Pa eto, dovoljno je osvrnuti se na pustoš u koju su nas naši nemudri, ne tako davni preci ostavili da odrastamo i preživljavamo. To je nešto strašno.
Guramo stvari pod tepih i tupimo si mozgove i u ogromnom postotku nismo uopće svjesni u kakvom horror filmu mi ovdje zapravo živimo. Mladima bi, dakako, to trebao biti motiv, poziv na borbu, rad, trud, ali uglavnom nije. Uglavnom je suprotno. Osuđeni smo na najružnije, najmračnije. I to je užasna istina koju si ne želimo i ne znamo reći. Ono malo optimizma se slije u pjesme, mada je često i razgovor ili makar misao dovoljna. A inspiracija je u svemu. U monstruoznoj stvarnosti i u bljesku svjetlosti i topline u svom tom mraku. 

· Koliko Mostar koji je,nažalost, nakon rata poprimio drugi izgled ima utjecaja na vaše tekstove? 

Mi smo poslijeratni klinci i, nažalost ili na sreću, ne možemo usporediti nekadašnja, (vjerujem) bolja i vedrija vremena sa ovim beznadnim i turobnim. Ipak, ova sumorna i teška osjećamo, vidimo, čujemo. Ne ostavljaju nas ravnodušnima, to je bar jasno. Tekstualno je Mostar, ako ćemo objektivno, grindcore, brutal death metal, depressive-suicidal black metal.
Korov, pak, urla o mnogočemu. Tematski se ne ograničavamo, ne zadržavamo se samo na socijalnim teškoćama u državi, ali jasno da loše stanje oblikuje i stavove ispoljene kroz liriku. Gadno stanje zahteva gadnije mere. 

· Gdje vidiš rješenje problema koji opterećuju bh društvo ? 

Dobro pitanje. Negativni smo ili neprisutni, jako malo, kao društvo, razmišljamo i govorimo o potencijalnim solucijama. Ne znam. Koncept demokratskog da svatko polazi od sebe očito više ne funkcionira, ljudi su zombiji, ali polako postaju sve agresivniji i krvožedniji. Opet. Bojim se da je rješenja puno manje nego problema koji nas tište. Dobar početak bi bio zaboravljanje imaginarnih, nametnutih i nakaznih identiteta koji nas ovdje ovako dugo dijele i otežavaju dijalog. Imaginarne skupine traže bezvrijedne stvari, njeguju beskorisne vrednote, tolerancija ima kontraproduktivan oblik. Neukost, zatvoren, zarobljen um. To je prvi problem. Potrebno je napokon razbiti sustav koji nas odgaja da budemo stranci i koji nam ne da naprijed. Sve je ovo jedna kaotična 1984., kafkijanizam 2.0. Ali negdje mora pući. 

· Što mogu za naše društvo učiniti udruge mladih ? 

Mnogo toga. Prije svega, udruge mladih (alternativaca u nekom obliku) su tu za dijalog među mladima. Dijaloga mora biti. Što više i što kvalitetnijeg. To će dati rješenja, podstrek na bunt, na želju za promjenama. Za poboljšanje, za napredak, za puko druženje.
U najmanjem, udruge mladih će uz dobru volju održavati okupljanja mladih oko sadržaja koji potiču na misao ili im barem dati nešto zabavnije i zdravije od krvarenja po sportskim tribinama.
· Možeš li opisati kako je tekao proces snimanja ? Gdje ste radili, tko je snimao, tko miksao vaše pjesme? 

Uskoro izdati, polukonceptualni demo 'Protiv Boga i države' je snimljen kod gitariste Troskota (U opskurnim krugovima znan je kao Dujma). On je snimao, miksao, masterirao. Skromna, kućna produkcija je produkt njegovog angažmana i učenja o tehnikama snimanja na zaista oskudnoj opremi. Ništa profesionalno, ali reprezentativno i uz njegovanje DIY duha na kojem je akcent. Drugačije gotovo i da ne može. Na demu (da ne kažem EP-u) će biti 7 pjesama, a sve je snimano u ambijentu druženja i dobre volje. 

· Kakvi su planovi za budućnost ? 

Nismo nikad bili preambiciozni. Osim izdavanja pomenutog dema, planiramo napraviti promociju istoga u Mostaru u sklopu neke metal svirke, te naravno potencirati takve događaje što je više moguće. Već polako radimo i na novom materijalu. 23. prosinca smo u Banja Luci s Tankerom, Concrete Sunom i Benefitom. Tu je još par svirki u planu, ali o tom potom 

· Pozdrav od ALTera ekipe. 

Pozdrav ALTeri i veliki support za sav daljnji rad.Pozdrav svim čitateljima bloga, zainteresiranim za Korov, za alternativnu glazbenu scenu, ili makar stvari oko sebe. Svako dobro.


Nema komentara:

Objavi komentar